U vremenu sve primjetnijih klasnih podjela, dominacije korporativnog kapitalizma i dehumanizacije rada nijemi znanstvenofantastični film Metropolis njemačkog redatelja Fritza Langa postaje iznenađujuće aktualan alat za kritičko promišljanje suvremenih društvenih odnosa. Premijerno prikazan 1927. godine u Weimarskoj Republici, film je jedno od najambicioznijih i najutjecajnijih djela ranog filmskog modernizma. Iako je star gotovo jedno stoljeće, njegovi simboli, pitanja i kontradikcije snažno rezoniraju s izazovima suvremenog društva. Langovo vizualno remek-djelo, snažno inspirirano ekspresionizmom, nudi više od estetske impresije. Ono što Metropolis čini relevantnim i danas jest njegova sposobnost da anticipira brojne društvene tenzije koje obilježavaju i naše doba – od dehumanizacije rada, kulta tehnologije, moći propagande, do instrumentalizacije religije i političkog manipuliranja masama.
Lang konstruira viziju futurističkog grada u kojem je društvena podjela radikalno materijalizirana: dok elita uživa u lagodnom životu, sportu i neprestanoj zabavi visoko u neboderima, radnička klasa živi i danonoćno radi u nehumanim uvjetima duboko ispod zemlje kako bi održala cijeli sustav. Vizualna metaforika grada kao vertikalnog sustava moći doslovno i simbolički određuje prostor neprestanog otuđenja, gdje fizički rad postaje gotovo ritualna žrtva u službi profita i stabilnosti. Danas, u doba globalnih logističkih lanaca, skrivenih radničkih tijela iza ekrana e-trgovine i porasta nevidljivog rada (posebice onog digitalnog), Metropolis otvara prostor za razmišljanje o kontinuitetima eksploatacije. Film precizno prikazuje kako se tehnološki napredak može koristiti ne za opće dobro, nego kao sredstvo kontrole i produbljivanja društvenih razlika.
Još jedan od ključnih aspekata Langova filma jest prikaz mehanizama ideološke kontrole. U središtu filma nalazi se lik robotičke dvojnice žene, nazvane Maria, koji pokazuje kako simboli pobune mogu biti preuzeti i iskorišteni za kontrolu umjesto za oslobođenje. U tom smislu film iznimno jasno prikazuje kako moć funkcionira ne samo silom nego i kroz simboličke aparate: kako religijske, tako i emocionalne te estetske. Ta manipulacija putem slike i emocije osobito je relevantna u današnjoj kulturi vizualne prezasićenosti, brzog širenja dezinformacija i estetizacije politike. Langovo korištenje vizualnih simbola podsjeća nas da je borba za pravdu i slobodu uvijek i borba za značenje – tko kontrolira priču, često kontrolira i stvarnost.
Iako film završava gotovo naivnim apelom za pomirenje između glave (elite) i ruku (radnika) putem srca (posrednika), njegovu vrijednost ne treba tražiti u tom pomirljivom zaključku, nego u slojevitoj analizi mehanizama moći. Metropolis ne nudi odgovore, ali postavlja iznimno važna pitanja o tome kako društva organiziraju rad, tko upravlja tehnologijom i na koji način moć proizvodi prividnu stabilnost, odnosno, tko pokreće strojeve i za koga oni rade?
Zbog svega navedenog, Metropolis je više od filmskog klasika: to je politička misao u obliku vizualnog eseja, ali i proročanstvo prema kojemu suvremeni svijet srlja. Preporučuje se studentima humanističkih i društvenih znanosti, aktivistima, vizualnim umjetnicima, kao i svima koji žele dublje razumjeti načine na koje film, kao medij i ideološki aparat, oblikuje našu percepciju društvene stvarnosti.
Podijeli
0% pročitano
Svjetska i hrvatska čitateljska publika s velikim je zanimanjem dočekala novu knjigu Arundhati Roy Moje utočište i moja oluja (u engleskom izvorniku Mother Mary Comes to Me), memoare koji se bave burnim i nestabilnim odnosom autorice i njezine nepredvidljive i okrutne majke. Knjiga je doživjela popriličan publicitet jer je Roy, otkad je 1997. primila nagradu […]
→Marko Zidarić
Napisana kao post scriptum velikoj recesiji 2008. godine, događaju koji je razotkrio pukotine hegemonije liberalno-demokratskog i kapitalističkog poretka, knjiga Homo sucker: Poetika apokalipse (2010) Andreja Nikolaidisa zadire u samu srž historije kroz razumijevanje logike apokaliptičnih narativa. Dometi tvrdnji i analiza koje Nikolaidis iznosi sežu puno dalje od prigodne intervencije u još-jedan-u-nizu događaja koji ukazuju na […]
→Luka Cvitanović
Suvremeno društvo obilježava zanimljiv paradoks – istovremeno svjedočimo tzv. provali emocija u svim vrstama medija, dok se s druge strane propovijeda o stigmatizaciji i tabuizaciji duševnog zdravlja i mentalnih poremećaja. Posebno je popularan narcizam, koji je posljednjih godina vrlo odrješito ušetao u talk showove, društvene mreže i literaturu samopomoći, što mnoge samopouzdane laike naginje da […]
→Marko Zidarić
